Rast broja funkcija često prikriva slabu arhitekturu odlučivanja. Kada su zadane postavke nejasne, svaki korisnik to mora ručno nadoknađivati, pa proizvod počinje djelovati teže nego što doista jest.
Slabe zadane postavke tjeraju svakog korisnika na dodatni dizajnerski posao
Kada je osnovno ponašanje proizvoda nejasno, svaki korisnik mora trošiti energiju na prilagodbu, provjeru, odlučivanje i ispravljanje prije nego što alat doista postane upotrebljiv. Taj se napor gomila tiho, ali mijenja emocionalnu težinu cijelog proizvoda.
Iskustvo tada u teoriji djeluje fleksibilno, a u praksi opterećujuće.
Dobre zadane postavke su nevidljiva poluga
Snažna zadana postavka čini uobičajen scenarij prirodnim. Korisniku dopušta da krene odmah, bez pitanja što prvo mora podešavati. To ne smanjuje moć proizvoda. Smanjuje nepotreban kognitivni trošak.
Korisnici to često opisuju kao jednostavnost, ali ono što zapravo osjećaju jest dobra arhitektura odlučivanja već ugrađena u sustav.
Dodajte funkcije sporije nego što izoštravate ponašanje proizvoda
Prije nego što širite funkcionalnost, pitajte se radi li postojeći zadani put već dovoljno teškog posla. Ako ne radi, sljedeća funkcija možda samo dodaje još jednu površinu iskustvu koje još nije razriješeno.
U mnogim proizvodima najbrža nadogradnja nije još jedna mogućnost. To je jedan bolji standardni put.
Gdje je ovo najvažnije
Proizvod djeluje inteligentno kada već zna što većini korisnika najčešće treba. Ta inteligencija obično živi u zadanim postavkama, a ne u količini funkcija.